Catherine The Vampire

Dan se bližio kraju. Catherine se počela buditi. Kao i uvijek, prvo što je primijetila kad je otvorila oči bio je miris vlage u podrumu. Nije joj to mnogo smetalo; naviknula se na to tijekom desetljeća, ali je to uvijek primjećivala čim se probudila. Živjela je u sobičku u podrumu napuštene kuće. Ovdje je nekoć živio beskućnik, pa je u sobi bilo nešto namještaja, a zidovi su bili djelomično prekriveni starim, izlizanim tapetama, iza kojih se ponekad čulo šuštanje insekata. Sada potpuno budna, Catherine se protegnula poput mačke i sjela na madrac. Nije bila sigurna što bi danas radila. Njezina žeđ za krvlju, koju je povremeno osjećala, trenutno nije osobito smetala. Večer prije je otišla u lov, pa je mogla mirno živjeti sljedećih nekoliko dana. Okrenuvši se lagano ulijevo, primijetila je da nije sama u sobi; kraj nje je sjedila mačka i pozorno je promatrala. Catherine je voljela mačke više nego itko drugi na ovom svijetu; vjerovala im je. Bilo ih je mnogo u njezinu životu, koji je već trajao gotovo pet stotina godina. Catherine im je odavno prestala davati imena jer je davanjem imena mački bilo teže izgubiti ih kasnije. Mačka je ustala i protegnula se, baš kao i Catherine, a zatim joj prišla. "Ti i ja smo slični", reče Catherine, također ustajući. "Još jedan dan je pred nama. Idemo, već je pao mrak. Vrijeme je za izlazak." Njih dvoje su krenuli prema izlazu...